Kako je Hrvatima oteta Starokatolička crkva od strane Jezuita i Rimske crkve

 

      Kako je Hrvatima oteta Starokatolička crkva od strane Jezuita iz Rimske crkve

Grgur Ninski bio je ninski biskup iz 10. stoljeća, koji se borio za slavensku glagoljicu i bogoslužje na staroslavenskom jeziku.

Grgur je stolovao u Ninu, nedaleko Zadra, između 900. i 929. godine. Za vrijeme svoje vladavine bio je poznat kao glavni zagovornik staroslavenskog jezika, nacionalne abecede i glagoljaškog bogoslužja, za razliku od latinske abecede i bogoslužnog jezika, koji su bili obvezni u rimskoj crkvi. Glagoljica se širila Dalmacijom i Istrom bez dopuštenja crkvenih poglavara, a jedan od njezinih prvih boraca bio je Grgur Ninski. Kad se Tomislav 925. proglasio kraljem, Grgur Ninski imao je vodeću vrhovnu crkvenu vlast u Hrvatskoj i bio kancelar hrvatskog kraljevskog dvora. 

                                                                    Grgur Ninski

Od 5. stoljeća do 11. stoljeća vodila se borba između Carigrada i Rima za crkvenu prevlast nad bivšom rimskom provincijom Dalmacijom i neovisnom dalmatinskom crkvom. Slabljenjem bizantske vlasti dalmatinski gradovi, prvo Split, približili su se Rimu. Episkopija u Ninu, političkom središtu Slavena iz Dalmacije, nije imala drevnu episkopiju, pa stoga nije mogla biti ravna splitskoj nadbiskupiji, koja se smatrala izravnim nasljednikom one iz Salone.

Iako je Rim doktrinarno pobijedio u provinciji, osobitosti dalmatinske crkvene tradicije ostale su dugo vremena, posebno uporaba narodnog jezika u liturgiji, kao iznimka u zapadnom kršćanstvu. Tijekom 10. stoljeća dalmatinski su gradovi, kao skloništa za učenike slavenskih apostola Ćirila i Metoda, postali kolijevka liturgijskog staroslavenskog jezika, glagoljice i narodne književnosti. U borbi za prevlast nad dalmatinskim biskupijama, Rim je ponekad osudio ćirilsku i metodijsku tradiciju korištenja slavenskog jezika kao hereze.

Glagoljaški sukob s papom

O sukobu glagoljaša i pape znamo iz dva sačuvana papina pisma iz 925. godine. Papa Ivan X primijetio je da je njegovoj politici na slavenskoj obali Jadrana prijetila uglavnom glagoljica. Zato je cilj papine politike bio suzbijanje slavenskog pokreta i uspostavljanje čvrste crkvene discipline. Pisma pokazuju da je s gledišta Rima pitanje crkvenog jezika bilo središnje sporno pitanje u tadašnjem dalmatinskom sukobu.

U prvom pismu, upućenom episkopatu "svete salonitanske crkve", papa se žali dalmatinskom svećenstvu da se neka znanost "koja nije u svetim knjigama" uvukla u njihove biskupije i poziva svećenstvo da odlučno ispravi pogreške kako bi se bogoslužje u slavenskoj zemlji moglo ponovno obavljati. na latinskom. 

U drugom se papa obraća kralju Tomislavu, zahumskom knezu Mihajlu i svim biskupima, županima, svećenicima i narodu Slavonije i Dalmacije. Papa ih obavještava da su Slaveni prihvatili kršćanstvo u apostolsko doba i traži od Slavena da djecu koju žele posvetiti svećeničkom pozivu od malih nogu podučavaju rimskoj znanosti. Papa se pitao: „Koji bi se pravi sin svete Rimske crkve, a takvi ste svi, mogao radovati prinošenju žrtve na barbarskom ili slavenskom jeziku"? (Lat. In barbara seu Sclavinica lingua). [1] moli sve da se pokorava naredbama dalmatinskih biskupa i da se u svim obredima služi isključivo latinskim jezikom.

Budući da je ninska biskupija bila središte glagoljaškog pokreta, latinsko svećenstvo namjeravalo ju je ukinuti i podrediti Splitu. Splitsko svećenstvo pozvalo se na legendu da je prvi biskup u Saloni, sveti Duje, bio izravni učenik apostola Petra i da su njegove kosti pokopane ispod oltara splitske stolne crkve koja je "apostolskog" podrijetlo". Zbog toga joj treba vratiti sva prava koja je izgubila dolaskom Hrvata na Jadran, odnosno ninsku biskupiju treba staviti pod vlast splitske "metropolitanske" crkve.

Prvi splitski sabor

Na crkvenom saboru održanom 925. godine u Splitu, Grgur Ninski borio se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na slavenskom jeziku i za upotrebu glagoljice kao pisma. Pravo glasa na saboru imali su samo crkveni velikodostojnici, odn. biskupi, dok se stavovi plemića i kraljeva nisu poštivali. Tako je usamljeni glas Grgura Ninskog pronađen nasuprot latinskim biskupima iz dalmatinskih gradova, koje su pratili papini izaslanici. Na ovom je saboru latinsko svećenstvo osujetilo svaku neovisnost hrvatske crkve.

Osnovne odluke splitskog sabora (sinode) iz 925. godine :

Splitska crkva dobila je metropolitanski naslov, a čitav teritorij hrvatske države potpada pod njezinu nadležnost.

Ukinute su sve promjene u crkvenoj organizaciji koje su se dogodile nakon pada Salone, pa je ukinuta ninska biskupija.

Biskupima je zabranjeno zaređivati ​​svećenike "koji se služe slavenskim jezikom".

Grgur Ninski odbio je poslušati diktat splitske Sinode i prosvjedovao protiv Pape. Papa Ivan X. odbio je potvrditi parlamentarne odluke protiv kojih se Grgur dizao. Papa se povukao od posljedica koje zaključci Splitskog koncila mogu prouzročiti i u pismu splitskom nadbiskupu naglasio je da treba slijediti "pošten put", pa je pozvao na Rim i on i Grgur Ninski da "razjasne sve po redu".

Baš u to vrijeme Bugari su krenuli u ratni pohod na Hrvatsku, pa bi rat mogao dovesti do zbližavanja Tomislava i Bizanta, a to se Papi činilo opasnim. Odlučio je ne eskalirati spor s Hrvatima i aktivno se zalagao za prekid bugarsko-hrvatskog rata. Papini izaslanici uspjeli su uvjeriti bugarskog cara Simeona da zaustavi rat s Tomislavom. Da bi iskoristio veliku prednost koju je stekao, papa je 928. godine sazvao još jedan sabor u Splitu, preko svog izaslanika biskupa Madalberta.

Drugi splitski crkveni sabor

Drugi crkveni sabor održan u Splitu 928. bio je puno manje buran od prvoga jer je kraljeva podrška Grguru Ninskom bila slabija. Kralj i plemići dugovali su papi za pomoć koju im je pružio uklanjanjem bugarske opasnosti i nisu se protivili planovima za reorganizaciju crkve. Na koncilu su Latini crkveni sukob predstavili kao Gregorijevu pohlepu za moći. Zanimljivo je da u sačuvanom izvješću niti jedna riječ ne spominje jezično pitanje.

Na saboru je ukinuta neovisnost Hrvatske crkve i ponovno uspostavljena nekadašnja vlast Splitsko-salonske nadbiskupije. Naglasak svih odluka bio je na tome da se sve vrati u stanje kakvo je bilo u "starim vremenima". Budući da u Ninu prije dolaska Hrvata nije bilo biskupije, ona je ukinuta, a Grguru je ponuđena jedna od biskupskih stolica koja je postojala u rimsko doba, a to su Skradin, Sisak ili Duvanj.

Ukratko, na drugoj skupštini održanoj u Splitu 928. godine odlučeno je sljedeće:

Crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu.

Ninska biskupija je ukinuta, a Grgur Ninski dodijeljen skradinskoj.

Zaređeno je ređenje svećenika koji će služiti na staroslavenskom (to jest svima onima koji nisu znali latinski), a liturgijski jezik službeno je postao latinski.

N